Iako na blagdan Svih svetih pohodimo groblja naših najmilijih, na Dušni se dan prisjećamo svojih pokojnika.

Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje. Kako ne znamo poimence sve koji su umrli na glasu svetosti, Crkva je odredila ovaj dan kada se zajednički moli za sve svete i blažene, znane i neznane.

Blagdan  Svih  sveti je proslava nebeske crkve, slavlje svetosti, a svetost je karakteristika Crkve jer je i sama Crkva sveta .

Mnoštvo je onih koji nam svjedoče da svetost ne znači nenormalnost, besprijekornost, nego znači puninu ljudskosti. Stoga su na svetost pozvani svi kršćani, svih razdoblja i svih životnih okolnosti.

Mnoga braća i sestre su već postigli svoj cilj, već su u nebu, u zajedništvu s Bogom. Mi smo svi stvoreni za svetost i tu istinu slavimo taj dan. 

Što je potrebno činiti kako bismo bili sveti ? Sam papa Benedikt XVI. rekao je: “Nije potrebno činiti izvanredne pothvate i djela niti posjedovati posebne karizme, već jednostavno služiti Kristu, slušati ga i slijediti bez obeshrabrenja u teškim trenutcima. Samo s njegovom pomoći možemo postati svetima.“

Svetost dakle nije moralno etička  kategorija. Bog je jedini svet , on je izvor svetosti. Mnogi ljudi su sveti jer su se znali povezivati sa izvorom svetosti. Svet je čovjek koji iskreno ljubi Boga. Svetost je dakle pitanje predanja Bogu.

Dušni dan slavimo svake godine 2. studenoga, kada se sjećamo svih svojih dragih pokojnika. Pohodi grobovima i grobljima u tom pogledu redoviti su znak pažnje i vjere. Tog dana vjernici mole za duše svojih dragih pokojnika, za njih pale svijeće na grobovima, prisustvuju svetoj misi, povezujući se tako svojim molitvama s njima i moleći Božje milosrđe da ih što prije očisti od svih slabosti te da ih uvede u vječnu slavu.

Tako je Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život. Mi za duše svojih dragih pokojnika molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih.

       Obilazeći groblja primjećujemo krizanteme, svijeće, lampaše, poneki uzdah, molitvu, poneku suzu i tiho sjećanje. No neizostavno je pritom promisliti i o smrti. Smrt je sastavni dio nas. Ona nas dotiče i dira, prethodi nam i slijedi nas, nikako nas ne ostavlja ravnodušnima. I ma kako se zabavljali ili skrivali, ne možemo umaći njezinoj sveprisutnoj zbilji. Zato je datumska povezanost blagdana Svih svetih i Dušnog dana dobra  prilika za razmišljanje o njoj ali i vječnosti.