Otpornost nije osobina koju ljudi imaju ili nemaju (ne rađamo se s tim kao što se ne rađamo ni fizički jaki – radimo na tome). Otpornost uključuje misli i ponašanja koje svatko može naučiti i razviti tijekom života. Kada je netko psihološki otporan ne znači da ne doživljava poteškoće i neugodne emocije, upravo suprotno, put ka psihološkoj otpornosti često uključuje značajne emocionalne poteškoće.

Otporna djeca češće preuzimaju zdrave rizike, znatiželjna su, ali znaju svoje granice i nastoje izlaziti iz svoje zone komfora što im pomaže u ostvarivanju ciljeva i rješavanju problema. Kad djeca steknu vještine i samopouzdanje suočavanja s problemima spremna su za životne teškoće. Što se uspješnije nose s problemima, sve više razvijaju osjećaj vlastite sposobnosti i snage.

Na našim se susretima , koji se odvijaju jednom tjedno, bavimo svakodnevnim temama koje okružuju i prate učenike na većini nastavnih sati i tijekom boravka s vršnjacima: kako se nositi sa stresom, boli, tugom i gubitkom, brigom, tjeskobom i panikom, osjećajem izdvojenosti i osamljenosti, ali i sramom zbog različitosti; kako komunicirati s drugima, a pritom se bez konflikta zauzeti za sebe.

Na samim se radionicama učenici izražavaju usmeno i pismeno, kreativnim izražavanjem, ali i tjelesnim oblicima različitih vježbi. Radionice provodi učiteljica Renata Martinec.  

Kroz razgovore i dijeljenja iskustava osnažujemo jedni druge, nastojimo si biti podrška i pomoć u situacijama koje nam stvaraju nelagodu, strah ili pritisak.