Komunikacija je proces u kojemu pošiljatelj poruke priopčava informaciju primatelju poruke(Lamza-Maronić i Glavaš, 2008:8). Na komunikaciju se danas  gleda kao na vještinu koju je moguće usavršavati i poboljšavati budući da postoje brojne tehnike savladavanja i učenja govora tijela, kao i usvajanje normi i pravila verbalnog komuniciranja ovisno o okruženju i situaciji.

Sudjelovanjem u radionici učenici su naučili kako jasno komunicirati, kako se asertivno zauzeti za sebe, prepoznati svoje i tuđe emocije i potrebe, što su zapravo sukobi, koja im je pozadina, zašto nastaju i kako ih riješiti na nenasilan način.

Otkrili smo da se u našoj komunikaciji razotkriva tko smo, kakvi smo i kakav nam je pogled prema drugima. Raspravljali smo o osobinama koje smo razotkrili, a skrivaju se u našim zapisanim rečenicama koje smo uputili dotičnoj osobi. Spomenuli smo tri najčešća oblika komunikacije prilikom sukoba. Naveli smo ključna obilježja za svaki oblik komunikacije. Rješavali smo zadatke na radnom listu otkrivajući o kojem se obliku komunikacije radi. Objasni smo pojam asertivnosti i emocije. Upoznali smo se s JA i TI porukama. Uočili smo njihove razlike i prepoznali dobrobit Ja poruka.

Također smo uvježbali komunicirati  Ja porukama iznoseći pritom i svoje osjećaje te izražavanje potreba na konkretnim primjerima u razrednoj zajednici . Osvijestili smo si da komunikacija značajno doprinosi da nas se bolje „čuje“ i razumije te smanjuje mogućnost sukoba. To prvenstveno ovisi o nama tj. našem obliku komuniciranja. Pred nama su svakodnevne situacije u kojima ćemo nastojati primjenjivati ono što smo naučili.