Sedam dana. Dvadeset i jedna radionica. Više od 300 učenika iz cijele Hrvatske. I jedna tema koja je svakog sudionika pozvala da se zagleda u sebe i u vlastitu prisutnost u svijetu: „Kad jesmo i kad nismo.”Upravo su se s ovom temom suočili naši učenici i učitelji kada su 11. travnja 2026. krenuli prema Novigradu Istarskom na 50. Školu stvaralaštva i 36. Novigradsko proljeće. Bio je to jubilej posebnog značaja – pola stoljeća neprekidnog poticanja darovitosti i kreativnosti mladih iz svih krajeva Hrvatske. I mi, treću godinu zaredom, bili smo dio te tradicije.

Novigrad – grad koji inspirira

Novigrad Istarski – Cittanova, mali obalni grad na zapadnoj istarskoj obali, svake godine u travnju postaje nešto sasvim posebno. Ulice se ispunjavaju djecom s kistovima, notnim papirima, fotoaparatima i kostimima. Osnovna škola Rivarela, smještena u neposrednoj blizini mora, dom je Novigradskog proljeća još od 1990. godine. Njena sportska dvorana, učionice i otvoreni prostori pretvaraju se u atelijere, pozornice, studije i keramičke radionice u kojima se odvija pravo malo čudo: djeca prestaju biti učenici i postaju stvaratelji.Grad Novigrad sam po sebi nudi savršenu kulisu – povijesne ulice, Muzej Lapidarium, crkva Sv. Pelagija i Sv. Maksima u kojoj se svake godine odvija nezaboravna glazbeno-poetska večer – sve to čini da tjedan u Novigradu ostane ucrtan u sjećanje svakog sudionika.

Jubilarno proljeće s porukom

Ove godine Škola stvaralaštva slavi poseban jubilej – 50. godišnjicu postojanja, a Novigradsko proljeće održava se 36. put za redom. Organizatori – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih i Agencija za odgoj i obrazovanje – zajedno s OŠ Rivarel osmislili su program koji je ovaj jubilej i tematski obilježio. Tema „Kad jesmo i kad nismo” bila je poziv na filozofsku i umjetničku refleksiju o prisutnosti, sjećanju i identitetu. Taj poziv odjeknuo je u svakoj od 21 radionice, raspoređenih u četiri umjetnička područja: riječ, zvuk, slika i pokret.Više od 300 iznimno motiviranih i potencijalno darovitih učenika te 40 učitelja hospitanata radilo je od 12. do 17. travnja u dva dnevna bloka – ujutro od 9 do 12 te poslijepodne od 16 do 18 sati – a uz to su ih čekali i večernji programi, među radionički susreti i svečane završnice.

Naša ekipa: Učenici i učitelji OŠ DomašinecOsnovna škola Domašinec ove je godine u Novigrad poslala snažnu ekipu – pet učenica i dva učitelja. Sudjelovanje je ostvareno u sklopu školskog projekta „Stvaralačka sinergija”, koji je prepoznalo i financijski podržalo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih.Naše učenice – Kiara Bobičanec (radionica pjevanja), Rea Gavez (keramičarska radionica), Saša Hunjadi (slikarsko-scenografska radionica), Lucija Jambrošić (literarna radionica) i Elizabet Sabolek (literarna radionica) – odabrane su na temelju dosadašnjih uspjeha u likovnom, literarnom i glazbenom stvaralaštvu. Tim je dopunjen i učiteljima: učiteljem glazbene kulture Krunoslavom Lajtmanom (radionica scenske glazbe), učiteljicom hrvatskoga jezika Ninom Zrnom (literarna radionica) te učiteljicom likovne kulture Eminom Kefelja i učiteljicom likovne kulture Kristinom Pongrac – koje su dio tima voditelja projekta „Stvaralačka sinergija”.„Ponosni smo što je ovo već treća godina zaredom da naši učenici sudjeluju na Novigradskom proljeću, čime potvrđujemo kontinuitet kvalitetnog rada u umjetničkom području naše škole,” istaknuo je ravnatelj Dario Šineck.

Sedam dana – sedam priča

Keramičarska radionica: Glina i tema koja pita

Rea Gavez ušla je u keramičarsku radionicu s iskrom znatiželje i izašla s keramičkim radovima koji nosi puno više od oblika – nose poruku. Keramičarska radionica Novigradskog proljeća jedna je od najdugovječnijih tradicija ove Škole stvaralaštva.Tema „Kad jesmo i kad nismo” u glini je posebno moćna – oblik može biti prisutan, a praznina unutar njega jednako govori. Učenici su istraživali kako volumen, prostor, ritam i kontrast mogu dočarati ono što jest i ono čega više nema. Rad s glinom – oblikovanje, oslikavanje, glaziranje – odvijao se u neposrednom dijalogu s voditeljicom radionice Zinkom Brekalo i ostalim polaznicima, a dojam da „glina pamti ruke koje je oblikovale” ostao je kao jedna od najljepših slika ovog tjedna.

Slikarsko-scenografska radionica: Boja kao prostor sjećanja

Saša Hunjadi, koja je i prošle godine s entuzijazmom ušla u slikarsko-scenografski svijet Theodora de Canzianija, i ove je godine razvijala svoju likovnu kreativnost u prostoru koji spaja sliku i scenografiju. Radionica potiče oblikovanje i u ravnini i u prostoru, razvijajući razumijevanje crte, boje, ritma, proporcije i kontrasta.Tema „Kad jesmo i kad nismo” u scenografskom smislu pozvala je na pitanje: što ostaje kada nestanemo? Koji su tragovi naše prisutnosti vidljivi? Sudionici su istraživali te ideje kroz praktičan rad – od skica do realizacije – a vrhunac je bio sudjelovanje na završnoj priredbi gdje su scenografski radovi postali živi okvir za nastupe ostalih radionica.

Literarna radionica: Riječ koja traje

Lucija Jambrošić i Elizabet Sabolek radile su u Literarnoj radionici – ovogodišnjoj inačici nazvanoj Moja prva drama – koja je polaznike uvela u tajne dramskog pisanja: dramski lik, dramska situacija, motivacija, napetost, dijalog. Zajedno s voditeljicom radionice, učenice su istraživale granicu između proze i drame, između onoga što se kaže i onoga što ostaje neizrečeno – savršen okvir za temu „Kad jesmo i kad nismo”.

Nina Zrna, učiteljica hrvatskoga jezika i hospitantica u literarnoj radionici, imala je priliku u neposrednoj blizini pratiti kako mladi pisci pronalaze glas, koliko snage ima jedna rečenica napisana u pravom trenutku i što se dogodi kada darovito dijete dobije prostor i vođenu slobodu.

Radionica pjevanja: Glas koji ne nestaje

Kiara Bobičanec, koja je i prošle godine svojim solistički nastup na Glazbeno-poetskoj večeri u Crkvi Sv. Pelagija oduševila publiku, i ove je godine razvijala glasovne i slušne sposobnosti, višeglasno pjevanje i glazbenu pismenost. Radionica pjevanja bila je i ove godine priprema za jedan od najtoplijih trenutaka Novigradskog proljeća – nastup na završnom koncertu u Crkvi Sv. Pelagija.

Radionica scenske glazbe: Zvuk koji pamti

Krunoslav Lajtman, učitelj glazbene kulture koji je i prošle godine u radionici scenske glazbe pod vodstvom Matka Basare istraživao skladanje, reproduciranje i obradu zvučnih efekata, i ove je godine sudjelovao u radionici koja u sebi sažima suradnju sa scenskim, filmskim, pjevačkim i aranžerskim radionicama. Glazba kao trag prisutnosti – zvuk koji ostaje i onda kada izvor utiša.

Novigrad između radionica: Susreti, večeri, izložbe

Novigradsko proljeće nije samo radionički program. Ono je i intenzivni socijalni i kulturni doživljaj koji se događa između sati rada. Učenici iz cijele Hrvatske – iz Dubrovnika, Siska, Gunje, Sesveta, Čakovca, Pazina i stotina drugih mjesta – dijele obroke, šetnje uskim istarskim uličicama, večernje programe i zajednička iskustva koja grade trajne veze.Večernji programi uključuju organizirane aktivnosti kojima voditelji radionica otvaraju svoja iskustva i šire razgovor o temi. Muzej Lapidarium u Novigradu svake godine prima izložbu dječjih radova nastalih na Školi stvaralaštva – ovog je puta ona bila posveta i jubilejskom 50. izdanju Škole. Crkva Sv. Pelagija i Sv. Maksima opet je bila poprište emotivnog glazbeno-poetskog večera, a završno predstavljanje svih radionica onaj trenutak u koji polaznici ulažu svu snagu tjednog rada.

Stvaralačka sinergija: Projekt koji traje

Naše sudjelovanje na Novigradskom proljeću nije slučajno ni izolirano – dio je šire priče o tome kako OŠ Domašinec sustavno gradi kulturu kreativnosti i darovitosti. Projekt „Stvaralačka sinergija”, koji su osmislili učiteljica Emina Kefelja, Nina Zrna i učitelj Krunoslav Lajtman, prepoznan je i podržan od Ministarstva, a zahvaljujući tome osigurana su sredstva za sudjelovanje i provedbu projekta. Novigradsko proljeće nije samo nagrada za dosadašnji rad – ono je i gorivo za daljnji.

Što nosimo kući

Sedam dana u Novigradu ostavlja trag koji se ne mjeri jednim radom ili jednom pohvalnicom.

Nosimo kući:

-nove tehničke vještine – učenici i učitelji iz svake su radionice iznijeli konkretna znanja i metode koje se mogu primijeniti u svakodnevnom školskom radu

-dovršena ili u tijeku ostala djela – od keramičkih oblika do dramskih tekstova, od scenografskih platna do glazbenih kompozicija

-iskustvo suradnje – jer je Novigradsko proljeće, prije svega, susret darovitih učenika i motiviranih učitelja koji jedni od drugih uče više nego što to ikoji udžbenik može ponuditi

-inspiraciju za novu godinu rada – svaki polaznik, učenik ili učitelj, vraća se s idejama koje su već počele klijati.

„Sudjelovanje na ‘Novigradskom proljeću’ za našu je školu veliko priznanje i snažan poticaj daljnjem razvoju kreativnosti i darovitosti naših učenika,” rekao je ravnatelj Šineck – i ta rečenica, sada kada smo se vratili i još uvijek osjećamo toplinu istarskog sunca na licu, zvuči potpunije nego ikad.

Novigradsko proljeće: 50 godina razloga

Nije lako opisati što je Novigradsko proljeće onima koji nikad nisu bili tamo. Možda je najbliže reći: to je mjesto gdje dijete s talentom postaje dijete s iskustvom. Organizatori – Ministarstvo, Agencija za odgoj i obrazovanje i OŠ Rivarela – pola su stoljeća gradili program koji nije samo potpora darovitima, nego i model za cijeli odgojno-obrazovni sustav: što se dogodi kada se darovitom djetetu da pravo okruženje, stručan vodič i dovoljno vremena.

Pedeset godina. Trideset šest istarskih proljeća. Stotine tisuća stvorenih djela, tisuće djece koja su u Novigradu pronašla dio sebe.

I mi, s učenicima i učiteljima OŠ Domašinec, ponosni smo što smo i ove godine bili dio te priče.