Pripovijedanje biblijskih priča najmanjima u duhu molitve, tražeći od Boga da ih dodirne i otvori njihova srca, predivan je način da ih se „učini mudrima na spasenje“ u ranoj dobi.
U susretu s biblijskim tekstom dijete se susreće s ljepotom i dubinskom porukom. U tom spoju ljepote i dubine najbolje se očituje stvaralačka snaga umjetničke i biblijske riječi koja izgrađuje ljudsko biće, stvara novo, mijenja iznutra, izaziva unutarnji pokret duha.
Najveći znak ljubavi je dati svoj život za nekoga. Upravo o takvoj ljubavi pripovijedala je vjeroučiteljica Kristina Kobal prošle srijede. Isus je umro za nas poradi velike ljubavi. Obrazložiti otajstvo Isusove muke i smrti na križu i postupno otkrivati smisao Isusova potpunog predanja radi čovjeka i njegova spasenja bi je naš cilj protekle srijede.
Mnogi ljudi urotili su se protiv Isusa Krista, lažno su Ga optužili i ubili su Ga. Židovski vođe imali su nekoliko razloga zašto su željeli da Isus bude pogubljen. Bili su zavidni na to koliko Ga je narod slušao.
Bojali su se da će Isus okupiti prevelik broj ljudi, što bi mogli dovesti do rušenja rimske vladavine u Izraelu, što će uzrokovati da oni izgube svoj položaj. Mrzili su činjenicu da je Isus javno prozvao njihov grijeh.
Isus je bio razapet, umjesto da bude kamenovan, obješen, utopljen, itd., jer su Njegovo pogubljenje izvršili Rimljani. Razapinjanje je bio način pogubljenja koje je provodilo Rimsko Carstvo kako bi učinili primjer i odvratilo druge od činjenja sličnih prekršaja.
Bog je imao plan spasiti grešnike, a Isus je bio Božje Janje, koje je došlo kako bi odnijelo grijehe svijeta. Isus je bio razapet kako bi platio za naše grijehe, kako bi nama bilo oprošteno i kako bismo bili pomireni s Bogom.
