U četvrtak, 20. veljače 2025. godine, ponovo nas je posjetila dr.sc. Martina Hranj progovorivši nešto više o ulozi pripovjedača, odabiru priča i terapeutskim elementima u pričama. I sama je ispripovjedila nekoliko priča koje možemo koristiti u vlastitom nastavnom procesu.

Dr. Hranj na samom je početku edukacije zamolila sudionike neka ispričaju na koji su način komunicirali i bili povezani sa predmetom kojeg su izvukli iz čarobnog kofera. Nakon iznošenja doživljaja i promišljanja sudionici su imali prilike osmisliti priču u parovima govorivši u prvom licu.

U nastavku edukacije dotakli smo se važnosti terapeutskog učinka pripovijedanja i terapeutskih priča. Ponekad pričamo priče kako bi sebi olakšali neko teško iskustvo kroz koje smo prošli. Kada progovorimo o teškom iskustvu kroz koje smo prošli, odmah nam je lakše. Pričanje o emocijama stoga ima terapeutski učinak.

Terapeutske priče imaju sadržaj kao i svaka druga priča za djecu – jednostavan i pisan jezikom razumljivim djeci. Ono po čemu se razlikuju je vrlo promišljeno pisana fabula kojoj je cilj pomoći djetetu da prepozna sebe u nekoj situaciji, da shvati što osjeća i dobije primjer kako si može pomoći.

Terapeutske priče mogu djeci dati opcije što učiniti kada se suoče s nekom teškom situacijom, mogućnosti kako riješiti neki problem, ali ih također uče kako reagirati u određenim situacijama.

Pričanje priča omogućuje djeci da dobe uvid u to kako se osjećaju i vodi do promjena u ponašanju.

Takve priče daju djeci mogućnost da na vlastiti problem gledaju s distance, da se na neki način odvoje od sebe i prožive neku negativnu situaciju i osjećaj kroz životinjski lik ili neki drugi lik iz priče. To im daje utjehu i jednu potpuno novu perspektivu u kojoj mogu prepoznati vlastite emocije. 

Terapeutske priče obnavljaju zdravlje, uspostavljaju ravnotežu, uče pojedinca kako postati čvrsto i cjelovito biće. One pomažu pojedincu kako vratiti harmoniju i ravnotežu u ponašanje ili situacije koje su u tom trenutku izvan ravnoteže. Umjesto da odrasle osobe „korigiraju i mijenjaju“ djetetovo ponašanje izravnim uputama, lekcijama i kaznama, priče mogu napraviti tu zadaću umjesto njih samih na nježan i profinjen način. Cilj nam je da se učenici poistovjete s glavnim likovima i situacijama u priči i nadvladavaju različite prepreke i teškoće te motivirano i osnaženo dođu do rješenja.