Osnovnu školu Domašinec u četvrtak, 29. siječnja 2026., posjetila je književnica za djecu i mlade Sanja Pilić. Znatiželjnim učenicima otkrila je kada je i zašto počela pisati, koliko je voljela čitati te je predstavila svoja književna djela. Susret je bio interaktivan, a učenici su imali i brojna pitanja za književnicu. Na kraju su strpljivo čekali u dugačkom redu kako bi im književnica napisala posvetu u knjigu.
Učenici Tadej Kovač (5. a) i Eva Hunjadi (5. b) vodili su intervju, a odgovore koje su dobili prenosimo vam u nastavku.
Susret je protekao u ugodnoj atmosferi i svima će ostati u lijepom sjećanju.
Intervju:
Tadej: Dobar dan, hvala Vam što ste došli u našu školu i pristali na razgovor s nama.
Eva: Biste li nam ukratko mogli opisati svoje djetinjstvo? Sigurno ste bili okruženi s knjigama i jeste li voljeli čitati dok ste bili dijete?
Sanja Pilić: Odmalena sam bila okružena knjigama, s obzirom da je mama bila književnica. Rado sam čitala knjige.
Tadej: Koja vam je najdraža knjiga iz djetinjstva?
Sanja Pilić: Najdraža knjiga mi je Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić i Tonček i Točkica Ericha Kästnera.
Eva: Smatrate li da je čitanje važno i zašto?
Sanja Pilić: Čitanje je jako važno, ne samo zato što razvija maštu i govor, već nas ono čini posebnom vrstom jer samo čovjek umije čitati. Bez čitanja ne bi se razvile mnoge stvari da ne postoji pisana riječ o njima.
Tadej: Kada ste prvi put shvatili da je pisanje zapravo Vaš životni poziv?
Sanja Pilić: 1990. godine s prvom knjigom za djecom O mama sve najbolje i nakon toga sam shvatila da mi se više piše nego da radim neke druge poslove. U tom trenutku sam shvatila da je to moje buduće zanimanje.
Eva: Odakle crpite ideje za vaša djela i koliko je u njima autobiografskih elemenata?
Sanja Pilić: U nekima je više autobiografskih, a u nekima manje autobiografskih elemenata. U prve knjige, kada su mi djeca bila još mala, stavljala sam više stvari i događaja iz stvarnog života. Zapravo, prilično izmišljam, ali neke stvari se i podudaraju. Npr. upisala sam tečaj bubnjanja i jedna njezina junakinja također je pohađala tečaj bubnjanja.
Tadej: Za svoje pisanje osvojili ste mnoge nagrade (nagrada Ivana Brlić-Mažuranić, nagrada Grigor Vitez, nagrada Mato Lovrak i druge). Na koje svoje djelo ste najponosniji i zašto?
Sanja Pilić: Na sve. Draga su mi sva moja djela i teško mi je izabrati na koje sam najponosnija.
Eva: U djelima česte su Vam teme djetinjstvo, odrastanje i pubertet. Kako i zašto ste se odlučili pisati o tome?
Sanja Pilić: Zato što bi djeca to rado čitala. Oni najradije čitaju knjige o sebi, gdje sebe mogu prepoznati. Meni su njihova djetinjstva još uvijek slična mom djetinjstvu, a kako imam djecu i unuke oni su mi inspiracija i baš volim te teme. Kada sam ja bila djevojčica tada zapravo nisu postojale takve knjige.
Tadej: Što biste poručili čitateljima svojih knjiga?
Sanja Pilić: Da čitaju čim više, da čitaju lektire.
Eva: Pišete li trenutno novu knjigu?
Sanja Pilić: Pišem nešto za odrasle i slikovnica je u planu, a napisala sam nedavno priču Maša i dinosauri koja uskoro izlazi.
Tadej: Za kraj Vam još jednom zahvaljujemo na razgovoru i želimo Vam puno uspjeha u daljnjem stvaranju.
