U nedjelju, 22. rujna 2024., slavljena je misa sa zazivom Duha Svetoga za sve učenike, nastavnike i djelatnike OŠ Domašinec. Na misi su se okupili naši učenici, ali i njihovi brojni roditelji.

Na samom početku, župnik Ivan Mikulan, je pozdravio sve prisutne župljane,roditelje, djecu i njihove učitelje, a u prigodnoj propovijedi osvrćući se na svetopisamska čitanja od toga dana pozvao je vjernike da u osobnom susretu s Isusom pročiste svoj sluh i svoj govor kako bi u svakodnevnici svjedočili vjeru koju ispovijedaju na svakoj svetoj misi.

Euharistijsko slavlje je animirao Dječji crkveni zbor pod vodstvom vjeroučiteljice Vedrane Vuk Tomac zajedno s orguljašem Josipom Mezgom.

U samoj smo propovijedi mogli čuti kako Isus upozorava učenike  da trebaju živjeti u iskrenosti i nevinosti jedni prema drugima, kao što žive djeca. Štoviše, htio je da se njemu kao Gospodinu približe čistim djetinjim srcem, a ne srcem punim svojih ljudskih planova. Jer djeca su neopterećena ljudskim planovima i ambicijama, te žive u čistoći i nevinosti duše, što bi trebalo biti zarazno učenicima.

Pitamo se kako se postaviti da bismo bili braća: „Ako tko želi biti prvi, neka bude posljednji i svima poslužitelj!“ A da bi to lakše uspjeli provesti u praksu, Isus daje primjer djeteta: I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.”

Isus apostole tim neobičnim riječima potiče da primaju djecu u njegovo ime, što bi trebalo biti ljekovito za njihovu međusobnu umišljenost i suparništvo, pa je zato dobro vidjeti pobliže što znači ‘primiti dijete u njegovo ime’.

Primati djecu u Isusovo ime znači biti osposobljeni i odvažni braniti život nevinih, te sve činiti da odrastu u nevinosti i čistoći. Zato je ovaj Isusov poziv apostolima, a i nama, poziv da se odvažimo biti kao djeca, te da kao odrasli sanjamo kako živjeti kao djeca. Na to smo pozvani, jer od našega primjera se odgajaju mladi naraštaji, koje ne smijemo zaraziti svojom ljudskom ambicioznošću, već im pokazati da je ono najvažnije prema čemu smo okrenuti i u što ulažemo svoj život je da budemo s Isusom i da budemo Isusovi. Tako ćemo ispuniti život smislom, dušu ljubavlju, te svoje poslanje da druge privodimo punini života, kako ovdje na zemlji, tako i u vječnosti.