Osnovna škola Domašinec

Svi učenici, njihovi roditelji, te djelatnici OŠ Domašinec , PŠ Novakovec  i PŠ Florijana Andrašeca Dekanovec, na čelu sa ravnateljicom Martinom Kivač, okupili su se u župnoj crkvi kako bi prisustvovali  na svetoj misi i blagoslovu koji se odvijao u prostorijama Društvenog doma u Dekanovcu.

Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje obilježavaju se tijekom mjeseca listopada, kao zahvala na svim plodovima, radostima, uspjesima i darovima kojima smo tijekom godine kao narod i kao pojedinci bili podareni.

Ovi su dani ujedno prigoda za urediti stolove na kojima se uz krušne proizvode mogu pronaći i razni plodovi koje daruje naša zemlja, kako bi svi još više znali cijeniti i biti zahvalni za ono što je plod zemlje i čovjekova rada, ali i Božji dar.

Povodom toga su se naročito potrudile majke naših učenika koje su svojim vrijednim rukama i trudom ispekle, kao i  pakirale kolače i druge pekarske proizvode koji su danas bili blagoslovljeni.

Iako nas vrijeme nije poslužilo, te blagoslov svih proizvoda nije bio ispred župne crkve kao proteklih godina, župnik Ivan Mikulan blagoslovio je sve proizvode u prostorijama DVD-a Dekanovec.

Ovom prigodom, naši su prvopričesnici bili odjeveni u narodne nošnje u kojima su prinosili darove na oltar. Vjeroučiteljica Vedrana Vuk Tomac izvrsnim je pjevanjem sa župnim dječjim zborom uveličala ovo misno slavlje. Vjeroučiteljica je također pripremila zanimljiv igrokaz i recitacije koje su izveli učenici iz PŠ Florijana Andrašeca Dekanovec.

Naš župnik, Ivan Mikulan, propovijedao je na temelju današnjega Evanđelja o gozbi koja često oslikava vječni život. Za gozbu se pripremamo. Nastojimo učiniti najbolje što možemo, kako bi počastili svoje obitelji, prijatelje, susjede, sve one koje cijene i koji su nam važni u životu. Na gozbi razgovaramo, veselimo se, pjevamo, plešemo, dijelimo svoja iskustva, potičemo jedni druge, dogovaramo suradnju, ponekad dijelimo svoje jade...

Župnik je naglasio kako nas Bog uvijek čeka za svojim stolom. Isus ovom prispodobom naglašava da je spasenje poziv Božji na gozbu upućen svakom čovjeku osobno. Poziv na zajedništvo koje će odisati puninom i neraspadljivošću života. To je radost koja nema okus prolaznosti.  Božanska gozba je vječna, upravo onakva kakva nam je obećana.

Kraljevstvo nebesko je sadašnja stvarnost, stvarnost za koju se već sada svojim odlukama opredjeljujemo. Buduće vrijeme treba gledati kao sastavni dio ove naše, jedne i jedine, stvarnosti.

Onomu koji vjeruje, budućnost se već događa ovdje i sada. Zato prorok Izaija u prvom današnjem čitanju govori o gozbi na ''ovoj gori''.

Mi jesmo u vremenu, ali smo bića vječnosti. Duboko u sebi svi čeznemo za savršenstvom. I baš ništa, što ima svoj rok trajanja, ne može nas potpuno obradovati. Poziv za stol u kraljevstvu nebeskom upućen je svima nama i svi ga možemo postići vlastitim odazivom Bogu. Mnogi su odbili poziv na svadbu ispričavajući se na različite načine.

Ova nas prispodoba vrlo izravno propituje razloge i izlike koje i danas rado koristimo kako bi opravdali moralnu popustljivost, nedovoljnu brigu oko duhovnog rasta i razvoja, ne svetkovanje nedjeljne mise, koja je pred okus vječne gozbe…

Na gozbu se treba odazvati i doći u svečanom odijelu. Nije dovoljna samo načelna vjera. Svečano odijelo označava savjest. Put do eshatološke gozbe, vječnog života nije lagan. On je uzak, trnovit, prolazi kroz uska vrata. To je put obraćenja, milosrđa, opraštanja, posta i pokore, molitve… Na tom putu valja nam prihvatiti Božje vodstvo, koje često traži da brigu o vremenitim dobrima privremeno ili trajno ostavimo postrani.

Bog nas često ne štedi na ovo zemaljskom putu, On to čini iz ljubavi, kako bi nas doveo do one konačne gozbe u nebu. Nebeska gozba bit će nebesko zajedništvo Boga i čovjeka za Božjim stolom, blaženo gledanje Boga licem u lice, oči u oči.

Zato molimo, činimo pokoru, opraštajmo, činimo djela milosrđa, vodimo brigu oko duhovnog rasta i razvoja, samo tako ćemo u misnoj žrtvi i tajni euharistije osjetiti i doživjeti pred okus kraljevstva nebeskoga.

Hvala svim roditeljima naših učenika koji  su svoju djecu dopratili u crkvu,  ali i ostalim župljanima na pomoći i suradnji u realizaciji proslave blagoslova.

Koga god nađete, pozovite na svadbu. (Mt 22, 1-14)

Vjeroučiteljica Kristina Kobal