Osnovna škola Domašinec

Moj put u Vukovar

Dana 5. 12. 2018. godine, mi učenici osmih razreda Osnovne škole Domašinec, krenuli smo u Vukovar. Naš posjet Vukovaru je trajao dva dana te smo tijekom tog vremena mogli uvidjeti što se stvarno dogodilo Vukovaru u Domovinskom ratu.

       U Vukovar smo krenuli u srijedu u 5.30 sati, a stigli smo oko 11 sati. Tijekom puta mogli smo vidjeti raznolik pejzaž koji se razlikovao od mjesta do mjesta, a posebno smo promatrali sam grad Vukovar. Kada smo stigli, najprije smo razgledali različite tenkove i strojnice te smo nakon toga krenuli na ručak. Poslije ručka smo imali dva predavanja gdje smo saznali što se točno dogodilo u Domovinskom ratu kroz različite filmove, prezentacije. Nakon prezentacija dobili smo raspored po sobama. Kada smo se smjestili u svoje sobe, posjetili smo Muzej vučedolske kulture. U tom muzeju smo mogli vidjeti čime su se Vučedolci hranili, što su oblačili, kako su živjeli. Nakon posjeta muzeju, posjetili smo centar grada Vukovara. Vukovar je zaista lijep, obnovljen grad koji je poseban i u božićnom ugođaju. Poslije večere, krenuli smo u disko na brodu u kojem smo pjevali, plesali, zabavljali se. Posljednje odredište toga dana nam je bila bivša vojarna u kojoj smo krenuli na spavanje. Idućeg dana, u četvrtak,  smo se morali rano probuditi kako bi spakirali svoje stvari i nakon toga krenuli na doručak. Tek nakon doručka, krenuli  smo u posjet gradu Vukovaru. Nakon kratkog filma o stvarnim događajima i životima ljudi u Domovinskom ratu posjetili smo crkvu sv. Filipa i Jakova koja je također u to vrijeme bila granatirana. Tijekom vožnje, od jednog do drugog mjesta, iz daljine smo mogli vidjeti i vodotoranj. Zatim smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja koji nam je prikazao sve branitelje koji su branili Vukovar u Domovinskom ratu, a na čijem se ulazu nalazi jedan tenk od mnogobrojnih na groblju tenkova. Groblje tenkova smo mogli posjetiti još prošli dan, ali tada smo saznali još nešto novo o svim tim tenkovima, strojnicama i različitim drugim oružjima koje se koristilo u ratu, no najzanimljivija je bila činjenica da je to bilo oružje iz cijeloga svijeta, dok Hrvati u svojoj obrani nisu imali skoro ništa od toga. Također smo u manjem podrumu vidjeli što su zapravo Hrvati koristili i kako su uspijevali u obrani. Nakon toga, slijedio je onaj mučan dio, posjet vukovarskoj bolnici, Memorijalnom groblju, te naposljetku, posjet domu i grobnici „Ovčara“. U vukovarskoj bolnici smo pogledali kratak film o tome što se uistinu događalo te smo vidjeli prikaz svih ljudi koji su se tamo liječili, no naposljetku su bili ubijeni. Na Memorijalnom groblju smo vidjeli grobove na kojima su bile pokopane sve nađene žrtve Domovinskog rata u Vukovaru te su simbol toga bili bijeli križevi. Na kraju smo posjetili Spomen dom i masovnu grobnicu Ovčara gdje smo se pomolili za sve one koji su dali svoj život za Hrvatsku, za Vukovar. Nakon posjeta svim tim mjestima u Vukovaru, otišli smo na ručak. Poslije ručka smo opet krenuli u centar grada Vukovara gdje smo imali kratko predavanje i kviz znanja. Kući smo stigli oko 21,00 sat nakon dugog i napornog putovanja.

       Iako je ovaj posjet Vukovaru bio tužan i potresan, svejedno sam uživala jer sam saznala nešto novo i zahvalna sam hrvatskim braniteljima što su branili Hrvatsku i Vukovar i što su dali svoj život za cijeli hrvatski narod.

Leonarda Krsnik, 8.b

Moj put u Vukovar

U srijedu,  5.12. mi učenici osmih razreda OŠ Domašinec,  u 5.30 h  krenuli smo u Vukovar. Putem smo prošli 5 županija: Međimursku, Koprivničko-križevačku, Virovitičko-podravsku, Osječko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku županiju. U autobusu je bila dobra atmosfera  pa nam putovanje nije dugo trajalo. U Vukovar smo stigli u 12 h. Odmah nakon dolaska, imali smo ručak.  U 13 h krenuli smo na predavanje koje je bilo na trećem katu hostela u kojem smo bili. Predavanje je bilo jako zanimljivo i poučno, trajalo je 3 sata,  jedan dio predavanja održao je i jedan vojnik. Nakon predavanja i napornog puta,  dobili smo ključeve  soba i malo se odmorili. Odmah poslije 17 h krenuli smo u Muzej vučedolske kulture. Tamo smo vidjeli kako su živjeli ljudi prije 3000 godina, vidjeli smo kako su se oblačili, što su jeli, u što su vjerovali.  Vidjeli  smo najprepoznatljiviji  simbol Vukovara, Vučedolsku golubicu. Poslije muzeja krenuli smo u disko koji se nalazio na brodu, to je bio najbolji dio večeri i svi smo se lijepo zabavili. S tim smo završili prvi dan u Vukovaru.  U 22 h smo se vratili u hostel. Drugi dan smo ustali u 6.15 h  i krenuli na doručak u 8 h. Nakon doručka,  autobusom smo krenuli do crkve sv. Filipa i Jakova, no najprije smo u franjevačkom samostanu pogledali kratak film o Domovinskom ratu koji je bio jako tužan, ali i poučan. Tada smo krenuli u obilazak crkve. Poslije crkve krenuli smo na Trpinjsku cestu zvanu i „Groblje tenkova“. Tamo smo saznali nešto novo o Domovinskom ratu. Posjetili smo i vukovarsku bolnicu u kojoj su se liječili ljudi koji su ranjeni u ratu. Najprije smo pogledali kratak film i onda krenuli u obilazak bolnice. Nakon obilaska bolnice posjetili smo Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Tamo smo im odali počast i zapalili svijeću. Bili smo i na Ovčari, mjestu masovne grobnice gdje je ubijeno više od 250 ljudi iz vukovarske bolnice.  To je ujedno bio i najtužniji dio našeg posjeta gradu Vukovaru, i tamo smo zapalili svijeću. Nakon svega krenuli smo na ručak u hostel, a poslije ručka išli smo na kviz o Domovinskom ratu. Poslije kviza imali smo malo slobodnog vremena u gradu Vukovaru,  sve do 16 h. Tada smo krenuli  kući. U Domašinec smo stigli oko 21 h. To je bio kraj našeg putovanja u Vukovar koje je bilo veoma zanimljivo i poučno, ali i veoma tužno i potresno.

                                                                                                           Paula Đurkin, 8.b

                                  Moj put u Vukovar

U srijedu, 5. prosinca 2018. godine,  mi učenici osmih razreda Osnovne škole Domašinec krenuli smo na terensku nastavu u Vukovar – grad heroja. Polazak je bio ispred OŠ Domašinec u 5.30 sati.  S nama su išle psihologinja i ravnateljica OŠ Domašinca. Autobusom smo se vozili oko 6 sati te smo prošli kroz Međimursku županiju, Koprivničko-križevačku županiju, Virovitičko-podravsku županiju, Osječko-baranjsku županiju, te smo na kraju došli do Vukovarsko-srijemske županije. Većina županija nalazi se na području Slavonije koju krase prekrasne nizine i stare kućice. Mogu se vidjeti mnoge životinje i čuje se cvrkut ptičica  koje su još ostale u hladnijim krajevima. Kad smo ušli u Vukovar, primijetili smo kako se još vide tragovi Domovinskog rata. Obnovljene su kuće, no puno njih nije,  ili imaju rupe od bombi, granata i metaka. Vukovar bi bio prekrasan grad da se ta strahota nije dogodila. Ljudi u gradu su svi nekako pokisli, tužnih lica i još se i dan danas primijeti ta teškoća koju treba podnijeti. Mnogo ljudi je izgubilo svoj život ili voljene, a i samog sebe. Od tih muka mnogo ljudi je poludjelo jer je jako teško nositi se s tim. Kad su naši osmaši čuli sve te priče i događaje koje je rat napravio, kakve štete su se desile, da čak ni bolnicu Srbi nisu poštedjeli.  U gradu je vladala takva bijeda koju hrvatski narod nikad neće zaboraviti. Vukovar nije poput ostalih gradova, sve je nekako utihnulo u njemu, malo ljudi šeće gradom, ali ima puno turista. Smatram da taj grad svatko treba posjetiti i vidjeti kakvo zlo čovjek može napraviti. Učenici osmaši su posjetili mnoga mjesta koja nas podsjećaju na tu ružnu povijest. Smjestili smo se u Hostelu Dubrovnik i prvo smo razgledali Memorijalni centar Domovinskog rata u blizini hostela. Nakon ručka imali smo predavanje o bitki, a kasnije smo posjetili Muzej Vučedolske golubice. Navečer smo razgledali grad i od 20-22 sata smo imali disko večer na brodu. Ujutro smo doručkovali te smo nakon doručka pošli do Trpinjske ceste,  na Groblje tenkova i u Spomen-dom hrvatskih branitelja. U Spomen-domu smo vidjeli  sva imena hrvatskih branitelja, a kasnije smo se spustili u podrum u prostoriju gdje su mučili i izgladnjivali ljude. Kad smo čuli strahote kakve su im radili,  nismo mogli vjerovati da je ljudsko biće sposobno za to. Tog dana još smo posjetili vukovarsku bolnicu, gdje je bilo najdirljivije. Memorijalno groblje branitelja, Ovčaru, crkvu sv. Filipa i Jakova te smo na kraju završili s predavanjem o međuljudskim odnosima i kvizom na kojim su se natjecali Marsel Vuk i Emanuel Krznar. Kući smo krenuli oko 15:30 sati, a stigli smo oko 21 sat.

Laura Krznar, 8.b