Osnovna škola Domašinec

ZAHVALA 

   Poštovana ravnateljice, cijenjene razrednice, učitelji i učiteljice, dragi roditelji, prijatelji i ostali uzvanici. Počinjemo koračati sitnim i sigurnim koracima, smijemo se. Sve je jednostavno, lijepo, lako, tako barem izgleda.  Sve što je lijepo kratko traje. Tako su došli i naši posljednji sati osnovnoškolskog obrazovanja. Kao mali stalno smo mijenjali svoja razmišljanja, ali sad je došlo vrijeme da ih zaključamo. Zbrajamo uspjehe i neuspjehe, nestrpljivo očekujemo u koju srednju školu ćemo poći. Nakon osam godina učenja, druženja, smijeha, plača, slaganja i neslaganja zatvaramo i posljednju stranicu naše priče. U posljednjim trenucima sve se pomiješalo, ali ponajviše uzbuđenje i tuga. Uzbuđenje jer za nekoliko mjeseci, dana otvaramo novu stranicu u životu i idemo naprijed. Tuga nas pomalo hvata jer odlazimo iz naše škole i nećemo vidjeti naše društvo i učitelje. Jednom smo sreli vilu Budućnicu koja nam nije htjela reći kamo nas vodi. Prišapnula je potiho samo da pratimo njezine korake. Donijeti će nam sretnu budućnost, srednju školu, fakultet, veliku obitelj i posao koji želimo raditi jer ona to zna. Hmmm, da li je to prava istina? Odlučili smo joj  vjerovati, više vjerovati u sebe i više ne kukati jer znamo da ćemo tad sve uspjeti ostvariti što nam je vila Budućnica  prišapnula. Pohranit ćemo sve drage uspomene na posebno mjestu u našem srcu. Stojeći pred gotovim jednim djelom životnog puta, sretni i ponosni, na trenutak malčice uplašeni i zbunjeni, ali opet s druge strane sretni i optimistični, osjećamo najdublju zahvalnost. 

Najprije zahvalu upućujemo ravnateljici koja nas je spremno i radosno pratila kroz osam godina te vodila u pravom smjeru. Veliko hvala našim dragim razrednicama koje su uvijek svojom brigom, pažnjom, razumijevanjem, savjetima i podrškom bile uz nas. Hvala im što su bile naši prvi i najbolji savjetnici na našem putu te nas pretvorile u bolje ljude. Najviše hvala na znanjima koje ste prenijele na nas i koje ćemo, neki više, drugi manje, primjenjivati na našem životnom putu. Nikad ne zaboravite, svatko od nas izgradio je jedan dio vas, a na kraju nas zajedno uobličile u ovo što smo sada i nikad vas nećemo zaboraviti. Hvala našim roditeljima koji su uvijek na našem putu kroz život i uvijek podrška u svemu. Zahvalnost izražavamo i svim učiteljicama i učiteljima koji su obogaćivali naša znanja na temelju vlastitih znanja i iskustava. Svojem znanjem koje ste nam prenijeli ugradili ste jedan kamenčić u naš mozaik znanja te nas naučili kako to primijeniti u budućim životnim situacijama. Hvala draga psihologice što ste bili tu u svakoj situaciji i davali najbolje savjete. Hvala teti čistačici što nas je svaki dan dočekala čista škola i teti kuharici za svaki dan što je pripremila topli obrok. Također hvala svim djelatnicima ove škole koji su nam svakodnevno bili na raspolaganju i usluzi. A svima nama, želim ostvarenje zacrtanih snova te upis u željenu školu uz poruku: Korijeni učenja su gorki, ali su plodovi slatki. U daljnjem životu želim vam samo dobro, mnogo odlučnosti, hrabrosti i vjere u sebe s porukom: Život je ono što učiniš od njega. Uvijek je to bio i uvijek će to biti. Na kraju hvala svi.a:

ma! 

Učenica 8.a:

Marta Kovačić