Osnovna škola Domašinec

Kad smo stigli u Vukovar, prvo smo posjetili poznatu vukovarsku bolnicu. Kada smo ušli u bolnicu, uhvatio nas je osjećaj da su prije nekoliko godina u toj bolnici i po tim hodnicima hodali i ležali ratni ranjenici i obični građani civili. Prije razgledavanja bolnice vidjeli smo film koji nam je prikazao kako je izgledao i kako se odvijao Domovinski rat. Kada smo krenuli prema podrumu, naišli smo na jednu rupu koja je nastala probijanjem velike bombe koja je pala jednome bolesniku na krevet i slomila krevet. U podrumu su slovima po pločicama ispisana događanja iz dana u dan, te koliko je ranjenika bilo u bolnici, koliko je bolničara radilo u bolnici te koliko ih je ubijeno na Ovčari. Zatim smo ušli u sobu gdje smo vidjeli kako su izgledali ti neudobni kreveti i kako je izgledao inkubator i soba za teže ozlijeđene ranjenike. Nakon bolnice, sjeli smo u autobus te krenuli do vojarne. Kada smo stigli, kraj autobusa nas je dočekao ljubazan vojnik koji nas je odveo do tadašnjih oklopnih vozila koja su služila za prijevoz ljudi i oružja na razna odredišta. Vidjeli smo također i ratne brodove, ali i vozila hitne pomoći. Nakon kratkog razgledavanja otišli smo do muzeja gdje je bilo puno oružja (bombe, puške...) koje smo sa zanimanjem razgledavali. Nakon razgledavanja oružja, vojnik nas je okupio i govorio kako se odvijao rat, koja su bila hrvatska naselja, a koja srpska. Pričao nam je kada je bilo najgore, kada je koje naselje palo i tako dalje. Poslije muzeja otišli smo van gdje smo vidjeli kako su bili postavljeni tenkovi. Kasnije smo došli do nekoliko tenkova, popeli smo se na njih, poslikali smo se u njima te krenuli prema autobusu. Na kraju razgledavanja još smo vidjeli ratne avione i topove i tako završili s razgledavanjem vojarne. Za kraj smo se svi zajedno poslikali i krenuli dalje do Ovčare. Kad smo stigli na Ovčaru, prvo smo razgledali spomen dom gdje smo mogli vidjeti imena poginulih branitelja i neke njihove stvari. To nas je mjesto potaknulo na razmišljanje  koliko je nevinih ljudi dalo život za našu domovinu. Nakon toga otišli smo do same Ovčare, mjesta gdje je pokopano oko 200 ljudi. Kasnije smo otišli do vukovarskog groblja, najmlađeg groblja u Hrvatskoj. Poslije groblja otišli smo do socijalne zadruge jer se cijela škola angažirala u skupljanje nekvarljivih namirnica za siromašne ljude u Vukovaru. Prikupili smo puno hrane i odnijeli  to u socijalnu zadrugu te smo tako pomogli gladnim ljudima. Nakon toga imali smo ukusan ručak i krenuli smo u šetnju kraj Dunava i na kratko razgledavanje grada. Kad smo s time završili, polako smo se spremili za polazak kući i uputili se prema autobusu. Krenuvši u pola 6, vrijeme se malo poboljšalo pa smo vidjeli poneke zrake sunca. Put kući bio je jako zabavan kako nama učenicima, tako i učiteljima koji su nam se pridružili u pjevanju pjesama. Vrijeme je veoma brzo prolazilo i tako smo stigli u pola 10 sati do našeg Međimurja, pa ubrzo i do škole gdje nas je autobus ostavio. Stigli smo kući iscrpljeni, ali s osmijehom na licu. Taj ćemo izlet najvjerojatnije zauvijek pamtiti.

 Izradili: Lukas Slana, Ivan Novak i Eugen Pintarić  8.a